- dokazivanje
- Bewei'sführung f (-, -en), Nachweisung f (-, -en), Ar-gumentatio'n f (-, -en)
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
apagogički — apagògičkī prid. DEFINICIJA koji je posredan, zaobilazan; indirektan SINTAGMA apagogičko dokazivanje dokazivanje pomoću pobijanja, obaranja suprotne tvrdnje ETIMOLOGIJA vidi apagogija … Hrvatski jezični portal
alkémija — ž 1. {{001f}}pov. srednjovjekovno okultno učenje koje se temeljilo na simbolizmu minerala i planeta, a nastojalo je uspostaviti podudarnosti između materijalnog i duhovnog svijeta te otkriti kamen mudraca pomoću kojega bi se neplemeniti metali… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dokumentácija — ž 1. {{001f}}skup dokumenata 2. {{001f}}podupiranje neke tvrdnje dokumentima, dokazivanje pisanim svjedočanstvima, potkrepljivanje dokazima 3. {{001f}}inform. skup pisanih materijala u samom kompjuteru ili kao tiskana knjižica u kojoj su upute za … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
legitimírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. legitìmīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(koga, što) (za)tražiti od koga dokazivanje identiteta na osnovu osobne iskaznice 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}dokazati/dokazivati… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
léma — ž 1. {{001f}}lingv. kanonski (leksikografski) oblik promjenljivih vrsta riječi (infinitiv za glagole, muški rod jednine za pridjeve, itd.), riječ svedena na osnovni oblik; leksikografska natuknica 2. {{001f}}naslov članka, natpis stavka u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȃdnī — rȃdn|ī prid. koji se odnosi na rad, koji je u vezi s radom, koji služi za rad ∆ {{001f}}∼a jedinica dio zaposlenih u poduzeću ili ustanovi koji u procesu rada predstavljaju cjelinu i imaju određenu samostalnost; ∼a knjižica javna isprava koja… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samodokazívānje — sr dokazivanje samome sebi vlastitih vrijednosti (ob. u svrhu stjecanja samopouzdanja) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sofistèrija — ž pejor. dokazivanje ili izlaganje misli koja sadrži sofizam … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
toksikòloškī — toksikòlošk|ī prid. koji se odnosi na toksikologe i toksikologiju ∆ {{001f}}∼a kemija područje kemije koje se bavi proučavanjem sastava otrova, njihovom izolacijom i analitičkim metodama za njihovo dokazivanje i određivanje; povezana je s… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tînta — tînt|a ž tekućina za pisanje perom; crnilo ⃞ {{001f}}potrošiti (proliti) mnogo ∼e mnogo pisati, mnogo napora uložiti u dokazivanje pišući, ob. bez velikog uspjeha ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
verifikácija — verifikácij|a ž 1. {{001f}}potvrđivanje, dokazivanje pravovaljanosti; ovjera 2. {{001f}}način dokazivanja ili utvrđivanja istinitosti, točnosti, sigurnosti i sl. čega … Veliki rječnik hrvatskoga jezika